srijeda, 14.07.2010.

You keep looking but you can't find the woods while you're hiding in the trees...

Valjda se to zove glupost?!

hm. ne znam kako bih to ponašanje definirala. nisam osoba koja druge naziva glupima. uvijek nekako imam bolju riječ koja ih opisuje.

znam da je bespotrebno da se zamaram takvim stvarima, ali ovo traje već predugo. i nema naznaka da će uskoro prestat.
vrijeme je da nešto poduzmem.
mislim.
netko troši svoje vrijeme. (a ja mislim da je vrijeme itekako dragocjeno za nas same) netko troši svoje vrijeme na mene. da bi mene povrijedio. 'srozao dolje'. uništio. naljutio. rasplakao me.
zašto?
da njemu samom bude lakše. njegova bol neće tako lako minuti. čak ni ako povrijedi mene.
pa zaboga, nisam ja kriva. (stvarno nisam)
ako je tribalo bit drugačije, zašto si to napravia?

i zašto nju uvlačiš u sve to?
ona ne zna gdje joj je glava. ona je u oblacima. ona nije svjesna što radi. ona te slijepo voli i slijedi, sluša, kao malo dijete.

bolest?
vjerojatno.

plač? ima ga puno.barem s vaše strane. sigurna sam.


(jebenti šta imaš pušit ispod mog prozora u 1:06 po noći. kretenu jedan!)

što se svega toga tiče...ja se držim super. trudim se da me ne pogađa previše. ipak tu je mnogo više lijepih stvari oko mene trenutačno. :D i to mi ne možeš pokvarit. (glupačo!)

nedjelja, 04.07.2010.

još uvijek dišem samo da bih te udahnuo.

ti nikad nećeš imati ono što imam ja. imaj svoje, ne moje! budi kreativnija. zar se ne osjećaš glupo dok me tako prozirno kopiraš. nitko ne mora znati kad si zadnji put plakala i koje probleme imaš s njim. mene se to ne tiče. ne više. odrasti!
ne ponašaj se ko dijete!
ne očekuj da će se svak vrtjeti oko tebe i da će uvijek i u svakom trenutku zadovoljavati tvoje potrebe. misliš samo na sebe. zatvorena si i ograničena.
on bi te trebao voljeti onakvom kakva jesi. al ti nisi svoja. ti si tuđa.oponašaš. ko malo dijete dok promatra svoje roditelje.
zašto se konstantno toliko trudiš da mu se svidiš u svakom pogledu. to nitko ne bi trebao raditi. draga, trošiš se.


da li ste se ikad osjećali golo? kao da vam netko krade identitet i ponaša se kao i vi? vi više niste jedinstveni. vi ste 'svi'. nemate ništa svoje. samo svoje. posebno.
ja se tako trenutačno osjećam. netko se uporno trudi da bude ja. koliko god to suludo i egoistično bilo sad od mene, ali stvarno me zabrinjava.
želim naglasiti da je nemoguće biti netko drugi i da se time samo gubi vrijeme.
ali čemu ovo pisanje kad oni najbitniji ovo neće pročitati ili shvatiti.

ne znam što da kažem.



jeste čuli za 'antimatter'. poslušajte. ambiental, trip hop, slowcore, alternative rock. spašavaju me u zadnje vrime. :)

inače sam super. baš jesam. ovo je samo nešto što sam morala izbacit iz sebe. :D

subota, 03.07.2010.

With the birds I’ll share this lonely view ... (:

eto. ne znam što reći. lijepo je to sve.
i to što sam upravo spržila jezik na ovu kavu koja je tribala bit ladna već. valjda ta vrućina i to sve.
evo. terasa. lijepo lagano puše. u hladu. pišem. pijem kavu. što mi više treba?

osjećam se dobro. jako dobro mogla bih reći. dugo se nisam ovako osjećala.
bilo je i vrijeme.
naravno da sam se zaljubila. jesan. i nekako san pozitivna u vezi svega toga. ljeto je. :))

http://www.youtube.com/watch?v=_OqUYgiQmnY&feature=related :D

mojoj najdražoj bejbe je danas rođendan! :)) srećica. :D

srijeda, 23.06.2010.

Taking pictures is like tiptoeing into the kitchen late at night and stealing Oreo cookies.

I sutra. I sutra ću možda prolaziti istim putem. I ti ćeš me promatrati s tog prozora. Znatiželjno. Vidit ćeš me kako marširam sa slušalicama u ušima. Zapitat ćeš se o čemu razmišljam. O kome razmišljam. Možda, što slušam. Samo ćeš promatrati. I ništa nećeš učiniti. Više me ne znaš. Ne želiš me znati. Al nešto te privlači. I gledaš me.
I kad najmanje budeš očekiva, proći ću opet. Možda. Možda. Ali to je sve. Divit ćeš se. To je sve. Pratit ćeš me dok ti pogled seže. Jedino to.
Život ti je zbrka. Uvaljen si u neke stvari koje si takvima prihvatia. Ne trudiš se mislit previše na to. Živiš radi par užitaka i to je sve. Ostalo je sranje. I to dobro znaš.
Promatraš me opet i razmišljaš kako je stvarni život nešto drugo. Prelijen si za napravit korak. Ili...bojiš se riskirat. Imaš neke svoje razloge. Gluposti. Laži. Život ti je laž. Izgledaš kao da se u tim svojim 'stvarima' nalaziš i pašu ti, al kad se okreneš leđima na licu ti je onaj izraz muke, tuge.
Sve ostaje na tome. Čekaš da ponovno prođem. Radi trenutka. ...radosti?
Ponekad naiđem. I hoću.
Možda već sutra.
Možda ti je svejedno.

utorak, 22.06.2010.

But you don't really care for music, do you?

samo želim da su ljudi originalniji pri kreiranju vlastite ličnosti.

pitam tebe momak sad. jesi li ikad uzeo svoju curu za ruku i plesao s njom. zaista plesao, u punom smislu te riječi. da li imaš povjerenja u nju, da li vjeruješ sebi. ne radi se o tom znaš li plesati ili ne, jer to ne bi imalo smisla. prepusti se. vjeruj. ili to nije toga vrijedno.